Koncept „Sistema društvenog integriteta“ (National Integrity System – NIS ) nastao je u pokretu Transparency International 1990-tih godina kao jedno od osnovnih oruđa TI za borbu protiv korupcije, odnosno za njeno sprečavanje. Nalazi NIS-a ukazuju na specifične slabosti u sistemu integriteta, ali i na najbolje prakse.
Procena NIS može se koristiti kao sredstvo monitoringa za ocenu ukupnog napretka ili nazadovanja celokupnog sistema integriteta ili pojedinih institucija/stubova.
Procena sistema društvenog integriteta (National integrity system – NIS) Srbije za 2015. godinu predstavlja nezavisni „snimak stanja“ ali i poređenje u odnosu na prethodnu studiju – NIS 2011. NIS ocenjuje pravni okvir, odnosno propise na osnovu kojih funkcioniše 16 „stubova integriteta“ i daje ocenu njihovog funkcionisanja u praksi. NIS nije ocena korupcije u okviru institucija (stubova) niti ocena truda koje su pojedine institucije uložile u borbi protiv korupcije. Kroz nalaze ovog istraživanja se ponajpre može sagledati potencijal „stubova“ (to jest, državnih institucija i sektora društva) da ispune svoju ulogu u borbi protiv korupcije i da se odupru korupciji.
U ovom tekstu donosimo nastavak osvrta na Pojedinačne stubove ‘’Sistema društvenog integriteta’’ u 2015:
Javni sektor je i dalje politizovan. Propisi koji se odnose na profesionalizaciju javnog sektora se direktno krše od 2011. godine i značajan broj državnih službenika na položaju i dalje je u „v.d. stanju”.
Odabir, zapošljavanje i napredovanje državnih službenika često je povezano sa partijskom pripadnošću. Nije obezbeđena odgovarajuća transparentnost organa vlasti. Zakon o zaštiti uzbunjivača (u primeni od juna 2015.) još nije doneo promene u pogledu spremnosti državnih službenika da prijave korupciju ili druge oblike zloupotreba, mada se zna za slučajeve u kojima su pojedinci tražili zaštitu po osnovu ovog zakona. Nije bilo relevantnih promena u Zakonu o državnoj upravi. Reforma javne uprave u 2014, pokrenuta zbog budžetskih ograničenja i najave novih politika („teške reforme“) još nije dovela do većih promena.
Institucionalni nadzor državnih preduzeća je neefikasan i netransparentan.
Bilo je određenih poboljšanja u odnosu na NIS-2011 u oblastima kao što su javne nabavke i priprema nacrta zakona. Zakonski okvir za javne nabavke je uglavnom u skladu sa standardima EU i izdvaja sprečavanje korupcije kao prioritet. Međutim, pravila se ne primenjuju uvek, a nivo konkurencije u postupcima javnih nabavki i dalje je nizak. Kao i u NIS-2011, borba protiv korupcije i postupanje po prijavama kršenja zakona ne vrši se na sveobuhvatan način. Mali broj organa državne uprave ima sopstvene antikorupcijske planove, a nekoliko je organizovalo sopstvene programe i dozvolilo građanima da im pomognu u borbi protiv korupcije.
U poslovnom sektoru nije bilo velikih promena u odnosu na NIS 2011. Postoji ogromna razlika između propisa i prakse.
Osnivanje firme je jednostavno, ali njihov rad nije, zbog problema sa sporim izvršavanjem ugovora. Zakon o rokovima izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama se ne primenjuje u praksi. Značajno je prisustvo države u privredi. Pravna nesigurnost i nejednaka primena zakona, kao i nepredvidljive izmene raznih poreza i nameta su oblici neželjenog mešanja države u poslovni sektor. Osnovni podaci o registrovanim preduzećima su dostupni javnosti. Upitno je, međutim, koliko su pouzdani finansijski izveštaji i izveštaji revizora. Poslovni sektor nije dovoljno aktivan u pokretanju vlasti na antikorupcijsko delovanje i ne pruža podršku antikorupcijskim naporima civilnog društva.
Preduzeća u državnom vlasništvu su pod kontrolom političkih partija.
U većini javnih preduzeća na republičkom nivou nisu sprovedeni Zakonom predviđeni mehanizmi koji su imali za cilj da umanje politički uticaj i dovedu do profesionalizacije upravljanja. Na čelu velikog broja JP su vršioci dužnosti, imenovani po političkoj osnovi, po prethodno važećem zakonu, umesto kandidata koji bi bili izabrani na konkursima. Ova preduzeća često krše pravila u vezi sa transparentnošću rada, ali i odredbe drugih zakona – o javnim nabavkama i o računovodstvu. Kvalitet rada nadzornih odbora pokazuje da sistem odgovornosti, postavljen zakonskim okvirom, ne funkcioniše u potpunosti u praksi.
Nije bilo značajnih promena u vezi sa Republičkom izbornom komisijom od istraživanja za NIS 2011 u propisima, praksi i ulozi ovog organa.
RIK nije nezavisno telo, već organ koji čine predstavnici političkih partija. Uprkos tome i zahvaljujući međustranačkoj kontroli, RIK je obezbeđivao sprovođenje fer izbora. Njegova transparentnost smanjena je od NIS-a 2011. godine, jer osnovni podaci o RIK-u (sredstva koja koristi i druge informacije propisane Zakonom o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja) ili nisu dostupne ili su zastarele (informator o radu nije ažuriran više od tri godine).
Poverenik za informacije od javnog značaja (i zaštitu podataka o ličnosti) i dalje ima problem ograničenih resursa, prvenstveno po pitanju broja zaposlenih, ali je u ovoj oblasti došlo do poboljšanja u odnosu na 2011.
Nije bilo pokušaja mešanja u rad Poverenika, ako se izuzmu povremeni verbalni napadi na čelnika ove institucije. U praksi, operativna nezavisnost institucije u dobroj meri zavisi od sposobnosti i kvaliteta rukovodioca. Rad institucije je transparentan, i uključuje objavljivanje podataka preko onoga što se traži propisima. Iako to nije primarna funkcija ovog organa, Poverenik je prepoznat po aktivnostima u borbi protiv korupcije, naročito kroz podizanje svesti javnosti o značaju slobodnog pristupa informacijama za prevenciju korucije.
Zaštitnik građana (ombudsman) deluje nezavisno od izvršne vlasti.
Postoje pokušaji da zaštitnik lično bude uvučen u političke debate ili da se izveštaji institucije politizuju. Rad ombudsmana je transparentan, a rezultati vidljivi. Ombudsman još uvek ima problem nedovoljnih resursa.
Tokom proteklih sedam godina stanje u vezi sa resursima Državne revizorske institucije se poboljšalo, ali je kapacitet i dalje daleko od zadovoljavajućeg.
Nije bilo promena u pravnom okviru u odnosu na NIS 2011. Stiče se utisak da DRI deluje nezavisno u praksi, ali činjenica da kriterijumi na osnovu kojih DRI bira subjekte revizije nisu transparentni, ostavlja prostor za pitanje o mogućnosti uticaja spoljnih aktera na taj izbor. Transparentnost DRI se povećala od istraživanja za NIS 2011. DRI redovno podnosi krivične i prekršajne prijave zbog nepravilnosti otkrivenih tokom revizije.
Agencija za borbu protiv korupcije je unapredila nezavisnost, transparentnost i odgovornost u praksi, u odnosu na istraživanje za NIS 2011.
Ocena je da Agencija radi profesionalno i nepristrasno i objavljuje sve informacije za koje je propisana takva obaveza. Njen internet sajt je značajno unapređen u odnosu na NIS 2011, ali treba povećati broj informacija koje se objavljuju i ažurnost. Agencija i dalje ne raspolaže odgovarajućim resursima. Suočava se i sa opstrukcijom u pokušaju da izdejstvuje izmenu Zakona kojom bi dobila veća kontrolna ovlašćenja. Prevencija je jedna od glavnih oblasti rada Agencije i tu je primetan određeni napredak u odnosu na NIS 2011. Agencija takođe sprovodi edukacije, ali je obim ovih aktivnosti ograničen raspoloživim sredstvima.
Bilo je malo promena u vezi sa stubom civilno društvo od NIS-a 2011.
Neki koraci su načinjeni u oblasti finansiranja iz javnih izvora – zakon propisuje da se sredstva dodeljuju isključivo na konkursima, a 2012. je usvojen podzakonski akt koji reguliše dodelu. S druge strane, ova pravila se često krše i zaobilaze, a podaci o izdvajanjima iz budžeta za OCD nisu potpuni i provereni. Registracija udruženja je jednostavna i postoji veliki broj OCD. Nije bilo nikakvog napretka u pogledu Etičkog kodeksa civilnog društva koji je predstavljen u prvoj polovini 2011. Mali broj organizacija ima adekvatne kapacitete i ozbiljno i sistematski radi u oblasti političkih reformi i borbe protiv korupcije. Kapacitet OCD da nadziru vlast je nizak, posebno na lokalnom nivou. Kao što je bio slučaj i 2011. godine, OCD doživljavaju neprijatnosti kada se bave tim aktivnostima, te ih stoga izbegavaju.
Mediji i novinari suočavaju se sa velikim pritiscima i autocenzurom.
Politički i ekonomski centri moći i oglašivači, takođe povezani sa političkim centrima moći, imaju snažan uticaj na medije. Istraživačko novinarstvo je slabo razvijeno, a izveštavanje o korupciji se uglavnom zasniva na prenošenju saopštenja i izjava državnih organa i policije ili podataka koji „cure” iz istraga. Novi medijski zakoni iz 2014. godine značajno su, mada ne i svuda gde je bilo potrebno, unapredili pravni okvir. Neka od rešenja još nisu u potpunosti primenjena u praksi.
Analiza NIS 2015 donosi desetine preporuka za sve stubove, kako one koje se odnose na same stubove i interne mehanizme, tako i one koje bi trebalo da srpvedu izvršna i zakonodavna vlast, stvarajući okvir za povećanje integriteta pojedinih stubova.
Opšti prioriteti su:
– povećanje transparentnosti procesa donošenja odluka, posebno na nivou izvršne vlasti, a u vezi sa zaključivanjem ugovora, analizama troškova i koristi, nadzorom, lobiranjem i imenovanjima rukovodilaca preduzeća u državnom vlasništvu
– depolitizacija upravljanja u javnom sektoru, posebno u javnim preduzećima
– dalje jačanje nezavisnosti i odgovornosti pravosuđa i stvaranje uslova za slobodan i neselektivan rad organa gonjenja
– uvođenje mera radi povećanja broja prijavljenih slučajeva korupcije, kao što su proaktivne istrage korupcije, kredibilna zaštita uzbunjivača i promovisanje primera istraga zasnovanih na iskazima uzbunjivača
– stavljanje na raspolaganje dovoljnih resursa za rad nezavisnim državnim organima uključenim u suzbijanje korupcije i korišćenje izveštaja tih organa za parlamentarni nadzor nad izvršnom vlašću, a posebno izveštaja Agencije za borbu protiv korupcije o sprovođenju najvažnijih strateških dokumenata
– uvođenje prakse izrade i razmatranja analize korupcijskih rizika u propisima i procene uticaja antikorupcijskih odredaba zakona i strategija
– puna primena medijskih zakona i stvaranje uslova za funkcionisanje medija bez pritisaka i uticaja od strane poltičkih i ekonomskih centara moći.
Zlatko Minić, Transparentnost Srbija